Visi sud u Sarajevu osudio je 16. maja 1995. godine Dragana Opacica na maksimalnu, desetogodisnju zatvorsku kaznu predvidjenu za starijeg maloljetnika, proglasavajuci ga krivim za 23 ubistva strijeljanjem, dva ubistva klanjem i 10 silovanja. Tadasnji Vrhovni sud BiH je 2. jula 1995. godine potvrdio ovu presudu za genocid i ratne zlocine protiv civilnog stanovnistva. Za njega se zainteresirao Haag. Postao je zasticeni svjedok u slucaju protiv Tadica. No, "Svjedok L" je 8. maja 1997. godine dobio natrag svoje ime i prezime u sudnici Medjunarodnog tribunala i sada je ponovo u KP Domu Zenica

"NE ZNAM STA SAM KOME SKRIVIO, NI ZASTO MI SE OVO
desava. Ja sam i danas ratni zarobljenik", kaze u sobi za razgovore zenicke kaznione Dragan Opacic, poznat kao "Svjedok L", u haskom procesu protiv Dusana Tadica. Uskoro ocekuje dvije vazne godisnjice: 30. oktobra napunit ce se pet godina kako je ranjen i zarobljen od strane Armije BiH, u borbama na Treskavici, a 1. novembra je njegov 24. rodjendan. Od 24 godine zivota, vec pet godina je u zatvorima u Sarajevu, Haagu i Zenici. Prema presudama Kantonalnog i Vrhovnog suda u Sarajevu, Opacic treba da ostane u zatvoru jos pet godina.

Tadasnji Visi sud u Sarajevu osudio je Opacica 16. maja 1995. godine na maksimalnu, desetogodisnju zatvorsku kaznu predvidjenu za starijeg maloljetnika, proglasavajuci ga krivim za 23 ubistva strijeljanjem, dva ubistva klanjem i 10 silovanja. Tadasnji Vrhovni sud BiH je 2. jula 1995. godine potvrdio ovu presudu za genocid i ratne zlocine protiv civilnog stanovnistva. Sudije Vrhovnog suda su odbacile zalbu advokata Jakse Mitrovica zbog iskljucive zasnovanosti presude na priznanju optuzenog. Zaista, svi dokazi i svjedoci navedeni u presudi, stice se dojam nakon uvida u presude Kantonalnog i Vrhovnog suda, govore o okolnostima u logoru Trnopolje, a ne o ubistvima za koje je osudjen Opacic. Nije navedeno niti jedno ime od 25 ubijenih i 10 silovanih zrtava. Takodjer, niti jedan od svjedoka koji su se pojavili u sudu nije bio u logoru u vremenskom periodu u kome je, prema tvrdnjama iz presude, Opacic pocinio genocid i ratne zlocine nad civilima.

Arbour pise Izetbegovicu
Na osnovu ovog priznanja, istrazitelji Haskog suda su prihvatili Opacica kao zasticenog svjedoka optuzbe protiv Dusana Tadica. U ljeto 1995. godine prebacen je iz zatvora u Sarajevu u Scheveningen, zatvor Haskog tribunala. Pred sudijama u "slucaju Tadic" svjedocio je tek godinu dana kasnije - 13, 14. i 15. augusta 1996. godine. Tadiceva odbrana, koju je tada vodio holandski advokat Mischa Vladimirof, posumnjala je u vjerodostojnost iskaza i podataka koje je o sebi dao tada jos zasticeni svjedok optuzbe. U Haskom tribunalu je organizirano suocavanje Dragana Opacica sa njegovim bratom Perom i njegovim ocem Jankom Opacicem, za kojeg je "Svjedok L", u nekoliko prilika, tvrdio da je mrtav. Roditelji Dragana Opacica nisu nista znali o njemu od oktobra 1994. do oktobra 1996. godine. Vjerovali su da je nestao u ratnim borbama. Bili su iznenadjeni kada su 25. oktobra 1996. u Haagu, u prisustvu advokata Vladimirofa i glavnog haskog istrazitelja Williama Reeda (Australija), suoceni sa Draganom Opacicem. Susret je u jednom sluzbenom dokumentu Tribunala u Haagu opisao istrazitelj Reed, koji je doveo Opacica iz Bosne:

"Rekao sam 'Svjedoku L' da zelim da se sretne sa dvije osobe koje zna. Pogledao je oba covjeka pazljivo i izjavio da ne zna niti jednog od njih. Kakogod, po njegovoj reakciji bio sam uvjeren da poznaje obojicu. Upitao sam Janka Opacica da li on poznaje 'Svjedoka L'. Odgovorio je da mu je to sin. Potom sam upitao Peru Opacica da li on poznaje 'Svjedoka L' i on je odgovorio da mu je to brat. 'Svjedok L' mi je ponudio izvinjenje i rekao da mi nesto treba reci. Potom mi je rekao da je bio pripremljen od Bosanaca. Dodao je da, nakon sto je postao ratni zarobljenik, isljedjivan je od vojnih isljednika koji su ga tukli. Naglasio je da su mu isljednici rekli da je bio strazar u logoru i da poznaje Duska Tadica. Tada sam upitao 'Svjedoka L' da li stvarno poznaje Tadica, a on je odgovorio da ga je prvi put vidio na videosnimku koji mu je prikazan u Sarajevu."

Tako je Dragan Opacic postao beskoristan za haske tuzioce u procesu protiv Dusana Tadica. Umjesto azila u Holandiji, zaprijeceno mu je sudjenjem zbog laznog svjedocenja. Za advokata mu je dodijeljena gospodjica Izailovic, advokat iz Pariza. U pismu koje je Louise Arbour uputila 2. decembra 1996. godine Aliji Izetbegovicu pisalo je da "kratka, ali intenzivna istraga Ureda tuzitelja nije otkrila nista sto bi podrzalo Opaciceve tvrdnje da su ga vase vlasti prisilile na lazno svjedocenje na Tadicevom sudjenju ili ga pripremile za lazno svjedocenje". "Nasuprot tome, informacije koje posjeduju istrazitelji sugeriraju da su Opaciceve tvrdnje protiv vasih vlasti lazne." Ali, tuzilac je odustao i od procesa protiv Opacica zbog laznog svjedocenja i sud je odlucio da ovaj bivsi zasticeni svjedok bude vracen na izdrzavanje kazne u Sarajevo. Nakon povratka u Sarajevo u junu 1998. godine, prebacen je u Kazneno-popravni zavod u Zenici.

Zasticeni svjedok
U razgovoru za Dane, Dragan Opacic objasnjava sta se dogadjalo nakon njegovog zarobljavanja na Treskavici 30. oktobra 1994. godine.

"Bio sam ranjen. Nemam primjedbi na ponasanje Armije BiH prema meni. Prvo sam bio u jednom vojnom kampu, a potom sam prebacen u Hrasnicu. Bio sam i tada i sada ratni zarobljenik", objasnjava Opacic. Prema njegovim rijecima, iako je to trazio, nikada mu nije omogucen susret sa predstavnicima Medjunarodnog Crvenog krsta, niti je prijavljen na njihovu evidenciju ratnih zarobljenika. Njegova porodica je vjerovala da je nestao. Prvi put je sreo predstavnike MKCK-a tek u Haagu 1996. godine. "Vojska me je drzala u zatvoru, sve dok nisam prebacen kod civilne policije, u MUP i AID. U februaru 1995. pocela me je saslusavati civilna policija. Izveden sam na sudjenje 16. maja 1995. godine i osudjen na 10 godina maloljetnickog zatvora. Evo, pet godina sam vec otpuc'o. Ne znam ni zasto, ni zbog koga, ni zbog cega. Mjesec dana poslije, policajci su mi dosli i rekli da cu ici u Haag kao svjedok, da oni imaju sve dokaze o meni i Dusanu Tadicu u Trnopolju. Pod prisilom sam potpisao izjavu jer vise nisam mogao podnijeti sta su mi radili. Iako sam bio ranjen, oni su me tako puno mucili. Vezali su me lisicama za neke stangle. U vodi sam bio do pasa, go, citavu noc u sarajevskom zatvoru. Drzali su me u nekom podrumu, gdje me je policija tukla nekim slaufima, ma, nema sta mi nisu radili. Ja sam bio ranjen, a oni su mi sol trpali u ranu. Udarali su me cak i cjepanicom od drveta. Ja sam onda bio jos dijete. Prestali su me tuci tek kada su rekli da ce po mene doci iz Haskog tribunala."

Kada je stigao haski istrazitelj Reed, na sastanku su se okupili svi sudionici istrage i sudjenja: sudija, policajci, advokat. "Reed je prihvatio da je sve onako kako su oni rekli. I on je donosio one iste slike i snimke koje su mi vec pokazivali i u policiji. Nisam htio odmah da pristanem da idem u Haag, ali oni su mi rekli da ce me sakriti od javnosti, da ce me prikriti, da ce mi dati drugo ime, da me niko nece povrijediti. Ja sam vidio da mi nema zivota u Sarajevu. Sudija koji me je osudio u Sarajevu obecao mi je da ce me osloboditi ako budem pristao da svjedocim u Haagu. Rekao mi je da se moja presuda, u tom slucaju, moze ukinuti i da za mene nece znati niko. I ostali su mi obecali da ce se tada zauzeti za mene da izadjem sa robije", objasnjava Opacic okolnosti u kojima je pristao da bude svjedok protiv Tadica. Preko Mostara, Splita i Zagreba, tajno je prebacen u Haag sredinom ljeta 1995. godine.

"Godinu dana su me u zatvoru Haskog tribunala pripremali za ovo svjedocenje na sudjenju. Sve su mi pokazivali na videokasetama i nocu davali materijale da citam kako bih se spremio. Vodili su me i kod tuzitelja Granta Niemanna, koji mi je takodje prikazivao videokasete. Tajno su me vodili sa istraziteljima u Kozarac i Republiku Srpsku kako bih im pokazivao mjesta masovnih zlocina i grobnica. Morao sam da pristanem da citam dan i noc da bih znao o cemu se radi. Vodali su me po okolini Kozarca, pokazivali na mjesta i kuce, pitali da potvrdim lokaciju i ja sam potvrdjivao ono sto su oni trazili od mene. Ja nisam imao izbora da bilo sta drugo kazem, jer su oni moje izjave, date pod prisilom u Sarajevu, prihvatali kao istinite.

Ustvari, ja sam bio bez bilo cije zastite. Potpuno su me osamili, odvojili od javnosti i niko nije znao moj stvarni identitet i istinu o meni. Preostalo mi je samo da sve sto, naprimjer, cujem na videokaseti, upijam u glavu. Tako sam se godinu dana pripremao za svjedocenje", opisuje Dragan Opacic svoje hasko iskustvo zasticenog svjedoka.

Nakon sto je okoncao svoje trodnevno svjedocenje, Opacic je vracen u zatvor. Pitao je da li sada moze dobiti politicki azil u Holandiji, ali "oni su okrenuli glavu i jednostavno rekli da cu biti vracen za Bosnu".

Povratak u Sarajevo
"Strahovao sam od takvog povratka. Kada su mi doveli oca i brata, rekao sam da ih ne poznajem. Znao sam da su u Sarajevu od mene trazili da ne otkrivam koga imam u familiji, da kazem da mi je otac poginuo, a da imam samo majku i sestru. Kada je istrazitelj vidio da lazem, rekao sam mu: 'Ti mene vrati u Bosnu. Eto, jesu mi ovo otac i brat, i ti mene vrati u Bosnu. Ali, sve ovo sto vi radite, sto su oni radili, sto su oni prikrivali i obecavali, sve ce se saznati. Otisao je od mene i ostavili su me samog preko zime. Dvije godine sam proveo u tom Haagu. Trazio sam preko advokata da ja izadjem pred Haski sud i kazem kako su me Reed i Niemann pripremali za svjedocenje, kako su mi pokazivali fotografije i videosnimke. Ali, nisu dali", kaze Opacic.

Tuzilac Grant Niemann je 25. oktobra izasao pred sudiju Gabrielle Kirk McDonald i objavio da nakon visesedmicne istrage Ured tuzitelja vise ne podrzava Dragana Opacica kao "svjedoka istine". Haski tuzilac je 8. maja 1997. godine informirao sudije da ne smatraju slucaj "Svjedoka L", "koji je sada imenovan kao Dragan Opacic, podesnim za gonjenje zbog laznog svjedocenja". "Naredbom od 27. maja 1997, Sudsko vijece je naredilo da bude vracen u zatvor pod nadzorom vlasti BiH, odakle je dosao i gdje je sluzio zatvorsku kaznu od 10 godina." Opacic se na takvu odluku zalio 30. maja. Zalbeno vijece je njegovu molbu tretiralo kao nepotpunu, jer nije naveo na kojem clanu proceduralnih pravila iz Statuta Suda se zasniva zalba. Sami su odlucili da je razmatraju na osnovu Clana 72. Pravila tribunala. Nakon razmatranja, odlucili su da on nema pravo da se zali, jer, po clanu 72, pravo na zalbu Zalbenom vijecu imaju samo tuzilac i optuzeni. "Pritvoreni svjedok, Dragan Opacic, koji nije optuzen, posto nije ni tuzilac ni optuzeni, nije stranka u postupku. Stoga, on nema pravo da se poziva na Clan 72", odgovorile su sudije na njegovu zalbu. Dvojica holandskih advokata, Surkrona i Roehrs, pokusali su takodjer da pokrenu preispitivanje ove naredbe Tribunala i da izbore azil u Holandiji za Opacica. Holandske vlasti su odgovorile da ni drzave ni njene sudske vlasti nemaju ovlastenja za preispitivanje odluke Haskog tribunala. Dragana Opacica su, po prebacivanju u Sarajevo, posjetili policijaci IPTF-a. "Oni su mi rekli da imaju informaciju da sam uhapsen na aerodromu u Sarajevu. Rekao sam im, jesam sa aerodroma, ali sam dvije godine bio u Haagu. Od '97. svi ti medjunarodni policajci, OSCE, OHR i svi drugi, svi mi dolaze i govore: 'Vidjet cemo, uradit cemo, pomoci cemo.' I, nikom nista."